Ateizam

srijeda, 19.02.2020.

Šuplja loža

U jeku ove masonske afere s Nikicom Gabrićem, kojeg sam možda ovdje negdje davno i spomenuo u nekom negativnom kontekstu, državnim odvjetnikom i navodnim ucjenjivačima, red je da se nešto i napiše o tome. Uglavnom sve je to čudno do jedne mjere, a opet sasvim jasno ako pogledamo svijet u kojem živimo. I tako se na kraju ispostavilo da ta neka masonerija ima velik utjecaj na našu vlast, no s druge strane treba primijetiti da su to, barem je to tako na primjeru Nikice Gabrića, ljudi koji su bez obzira na tu strukturu bili moćni ili su barem teže ka moći. Tako je spomenuti Nikica Gabrić već odavno prepoznat kao perspektivan kadar Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dakle pokazivao je interes za stjecanje moći kroz tada aktualnu političku strukturu, koja je tada bila ujedno i ekonomska. Dakle, SKOJ, CK, HDZ, SDP ili neka maonska loža, razlog je uvijek isti. Međutim, pitam se kakva je to organizacija i je li ona uopće opasna za išta. Treba li se toga bojati ili to jednostavno ignorirati kao infantilnu potrebu nekih ljudi? Jer ako se zakoni u državi provode, na čemu treba inzistirati, tako bi bilo najbolje. Gledajući četrdesetpetominutnu emisiju s Gabrićem na N1 stekao sam dojam da je to udruga poput udruge Klingonaca, samo što su rituali drugačiji i pričaju maternjim jezikom. A o ozbiljnosti i tajnovitosti te organizacije najbolje govori činjenica da se u spomenutoj emisiji može doznati kako izgledaju te njihove inicijacije, o nekakvom nekakvo balotiranju, pa onda i ime još pokojeg člana te tajanstvene organizacije itd. Uglavnom, iz tog se neuralgičnog performansa uvaženog hrvatskog masona jedino moglo jedino vidjeti da te "babe" ne mogu biti nikakvo tajno društvo te da je Nikici Gabriću hitno potreban psihijatar. S obzirom da se u emisiji nahvalio poznanstvima, nadam se da će okrenuti neki broj iz adresara dok još nije kasno.

- 20:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.10.2019.

Facebook je pojeo blog, ali ne slučajno!

Pozdrav dragi moji blogeri, od kojih vas najvjerojatnije nitko ovo neće niti pročitati. Ali nema veze, blog nisam niti pisao zbog vas, već zbog sebe, da se ispušem na jedan civiliziraniji način nego što to ljudi čine na utakmicama, u birtijama i općenito na mjestima masovnih okupljanja takvog tipa, onima za nas, male ljude. Dugo nisam bio ovdje, a najvjerojatnije više niti neću, što zbog sebe sama, što zbog činjenice da je ovaj način komunikacije sa svijetom odavno postao inferioran, osim nekih promidžbeno angažiranih tema. Kad sam počeo pisati ovaj blog, davne 2004., nije bilo drugog načina da čovjek svoje misli podijeli s većim brojem ljudi. Koliko me pamćenje služi, a ukoliko ti to ne znaš rijetki ili nepostojeći čitatelju, stranica blog.hr svojevremeno je bila među 1000 najposjećenijih stranica na svijetu. Da, na svijetu! Bilo je zanimljivo i egu godilo u kratkom roku postati cool bloger na takvoj stranici, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je naslovnica tada drugačije izgledala, što znaju oni koji su tada ovdje bili prisutni. U međuvremenu vremena su se promijenila i blog je postao inferioran pred društvenim mrežama, a uz promjenu izglada naslovnice postalo je glupo gubiti vrijeme pišući postove i odgovarajući na komentare ovdje. Kao i svaki prosječan građanin ubrzo sam otvorio račun na Facebooku, i to davne 2007. ili 2009., ne sjećam se točno. Nisam ga u početku uopće koristio, a kasnije sam ga počeo koristiti za iznošenje svojih kratkih razmišljanja, umjesto uobičajenih slika, poštujući pritom kratku formu koju korisnik Facebooka preferira, još znatno kraću od one koja je optimalna ovdje na blogu. Međutim, Facebook nije blog i njegova je intencija sasvim drugačija. Mogao bih s velikom vjerojatnošću reći da je fenomen bloga, odnosno ono kako je on u početku izgledao, iznenadio sjvetske elite jer je predstavljao alternativnu informaciju koja je postala važna pa su to kasnije morale utišati. Sjećam se npr. CNN bloga, koj je razotkrio mnoge afere ovdje u RH. Bio je to tada mali, ali zato neovisni index.hr. Tada se netko sjetio da se blog objavljuje i u Večernjem pa i drugim novinama i ono što je bio blog, postala je kolumna s potpisom. Jedno elegantno pečaćenje usta naroda! Facebook, e to je nešto sasvim drugo, tu neovisnosti nema, osim ako se nekoga citira ili se dijeli rođendanska zabava. "Zvijezde" Facebooka, Instagrama, Twitwra i drugih mreža su ili ososbe koje prodaju svoju privatnost za svojevrsnu plaću, ili tzv. influenceri koji su najčešće plaćeni od interesnih skupina, barem oni koji na nešto utječu. Ali fenomen Facebooka veoma se razlikuje od bloga još po jednoj stvari, a to je da on proždire vašu privatnost. On zna sve, ljudi dijele sve i svašta, komentiraju razne gluposti koje ih se tiču ili ne i tako iz virtualne kreiraju realnu stvarnost. Skup je to servis na kojem ništa ne možeš reći, a da ne budeš kao i ostala bagra, a s druge strane utječe na tvoj život do te mjere da stvarnost u kojoj živiš postaje irelevantna u odnosu na nj. On postaje virtualni svijet u kojeg mi selimo svoja razmišljanja, zaključivanja, osjećaje i odluke. Eto, zato sam prije nakoliko dana odlučio prestati koristiti tu "društvenu" mrežu, koja uništava društvo u samoj njegovoj jezgri. Naravno da je to samo polovica problema, jer teško će biti naći nekoga tko će imati slična razmišljanja, ali to je suvremeni izazov.

- 13:31 - Komentari (23) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.12.2011.

Papina Božićna poruka za sljepce



Poštovani čitatelju,
Već dugo se u svojim postovima nisam dotakao Crkve, iako sam ovaj blog i počeo pisati izrevoltiran licemjernošću te iste Crkve. Zapravo, većina se postova na ovom blogu i odnosi na tu temu, no djelomično se pomirivši sa činjenicom da se i inteligencija rasipa po Gaussovoj krivulji baš kao i ostale pojave, ne vidim preveliku svrhu od sviranja violine na baušteli.
Ipak, ovo što danas primjećujem toliko je očito da samo oni sa krajnje lijeve strane gore spomenute krivulje, koja opisuje rasipanje IQ-a oko dogovorenog "broja 100", mogu tvrditi suprotno.
Papina poruka ovog Božića glasi
"Iza površnog blještavila pronađite malog Isusa u štalici", kako prenosi Večernji list.
"Želimo li pronaći Boga koji je došao kao dijete, moramo se spustiti na zemlju s visine našeg 'liberalnog' uma, odložiti svoju lažnu sigurnost i oholost razuma. Moramo se sagnuti kako bismo našli Boga koji se razlikuje od naših predrasuda i našeg mišljenja, kazao je papa i dodao: Božić je postao komercijalni blagdan čije zasljepljujuće svjetlucanje skriva otajstvo Božje poniznosti.

Papa Benedikt XVI. još je pozvao vjernike da mole kako bi zraka Božje dobrote zasjala nad svima koji moraju dočekati Božić u siromaštvu, patnji i daleko od svoga doma."

Eko, kako kažu da jedna slika govori više od tisuću riječi, nadam se da sam dočarao ono što sam htio naglasiti.
I sada će mi netko reći nekome koji govori da ne ide u crkvu zbog Crkve, već zbog Boga? Što reći nekome tko veli da u građevini zvanoj crkva pronalazi duševni mir? Osobno smatram da se može raditi samo o dva razloga za takvu nebulozu.
Prvi mogući razlog bi bio da je osoba glupa do bola... i tu mi se više ne da argumetirati, jer takve osobe ne razumiju argumente, već prihvaćaju dogme.
Drugi mogući razlog (a po mom mišljenju takvih je vjernika znatno više) je alibi za vlastito licemjerje. Naime, nisu to osobe koje se žele "provući kroz ušicu igle u Kraljevstvo nebesko", već one osobe koje žele vjerovati da Crkva ima vrata kroz koja prolazi i deva (a to bi svakako bila sama Crkva), pa valjda može progurati i čovječuljka.


Zato svima želim čestit Božić!

- 10:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2011.

Bolni rezovi i stoka sitnog zuba

Izbori su prošli i pobijedili su oni koji su manji lopovi, ali su više naguženi Zapadu.
Uglavnom, da skratim uvod, od ovih se očekuju "bolni rezovi", a to ponajviše očekuje taj isti Zapad koji je u banani. Zapad, čije je propadanje direktna posljedica tzv. slobode kretanja kapitala, koja je na svjetskoj razini prihvaćena kao dogma. Tu su dogmu postavili najmoćniji i najbogatiji ljudi na svijetu, koji uz zemlje Dalekog istoka, jedini iz toga izvlaće velike zarade.
Za one koji još nisu razumjeli što znači ta blagodat, da pojasnim:
Sloboda kretanja kapitala znači slijedeće:

Netko je u Njemačkoj vlasnik tvrtke koja radi 100 godina i u čiji je razvoj, sredstva za proizvodnju, proizvodne procese i dr. utkan trud i znanje i stogodišnji rad njemačkog naroda, može danas reći da zatvara pogone u Njemačkoj i otvara ih u Kini. To mu omogućuje kapitalizam, jer unatoč trudu i radu, gazda je jedini vlasnik svega.

Da svedemo na hrvatske okvire: Luka Rajić je za Kunu dobio Dukat. Njega je tadašnja vrhuška prepoznala kao najboljeg kamiondžiju u firmi, pa mu je stoga poklonila tvrtku koja je 50-tak godina bila u vlasništvu radnih ljudi i poslovala uspješno. Tako je Luka podijelio dio para onima koji su Dukat oteli narodu i dali njemu, te je postao stopostotni legalni vlasnik tvrtke koja vrijedi milijune, a donedavni vlasnici postali su najamni radnici. Luka prodaje Dukat (mogao ga je i zatvoriti) i odlazi van. Kasnije se vraćai otvara farmaceutsku tvrtku (za generičke lijekove - dakle nema razvoja, već štancanje lijekova široke potrošnje i lobiranje za listu HZZO-a). Taj njegov dolazak računa se kao dolazak stranog kapitala, kao da ga je zaradio u Švicarskoj, a ne oteo u Hrvatskoj.


Eto, to je temelj kapitalističke pravednosti i uzrok krize. U svrhu zataškavanja pravog razloga problema, narodima oči mažu MMF, rejting agencije, marionetske vlade svih zemalja i debilni mediji koji žele nametnuti tezu da je sloboda zapravo virenje pod suknju celebretyja. Ti su pak celebrety opet neki klaunovi koji imaju brdo nezarađenih para ili čak prostitutke poput Aleksandre Grdić ili Simone Šajn. Uglavnom sustav je dobro postavljen i Hrvatska je u njemu. Nema više druge varijante koja bi bila protuteža kapitalizmu i koja bi kontrolirala njegovu pohlepu.

U takvom društvu nas očekuju bolni rezovi, a ja se pitam koliko će oni biti pravedni. Naime, u ovoj državi se ima gdje za rezati, a da se ne dirne (ponovo) u plaće radnika i i pošteno zarađene mirovine. Neka se reže u bankarskom sektoru, jer su u krizi banke (i njihovi direktori) zaradili više nego kad krize nema - dakle klasično lihvarenje! Neka se napokon obavi revizija privatizacije, jer se sva nezakonito privatizirana imovina može oduzeti, pa nažalost opet prodati (ali ovaj puta za više od jedne kune). Neka se napokon stane na kraj sivoj ekonomiji, a osobito u malom poduzetništvu i obrtništvu gdje je ima najviše. To je veoma lako,jer treba samo provjeravati jesu li radnici prijavljeni. Koliki su dnevni normativi radnika i da li je moguće da određeni broj radnika napravi određeni posao? U građevini toga ima najviše. Neka se napravi revizija svih braniteljskih mirovina koje su potpisali Drago Rubala i slični, pa će se na taj način smanjiti broj onih čiji glas za HDZ građane košta nekoliko stotina tisuća kuna od izbora do izbora. I na kraju, neka se napokon istraže svi ugovori i nabave u javnim poduzećima, jer najlakše je smanjiti plaće, ali bilo bi mnogo pravednije i perspektivnije zaustaviti lopovluk.
Iz osobnog iskustva znam da se onima koji ne talasaju u raznim povjerenstvima javnih poduzeća, za nagradu daju rukovodeća radna mjesta. Neka dođe revizija u javna poduzeća i provjeri nekoloko stvari:
1. Formalnu i iskustvenu kompetentnost članova povjerenstava kod javnih nabava, a osobito tamo gdje su se natječaji ponavljali a članovi mijenjali pa neka mišljenja tih povjerenstava usporedi sa kadrovskim promjenama.
2. Neka se usporedi imovina ljudi koji rade na rukovodećim pozicijama tih tvrtki sa njihovim plaćama.
3. Neka se provjere svi konzultantski ugovori velikih državnih poduzeća i usporede sa efektom "konzultacija", jer postoje ugovori teški stotine tisuća, pa i milione kuna godišnje, a da se u njima definiraju višegodišnje konzultantske usluge kojih
zapravo nema, a iz poslovanja tvrtke je to i jasno vidljivo.
4. Neka se malo bolje definira i u praksi prepozna "sukob interesa".



Nadam se da će nova vlast krenuti tim putem, iako u to baš previše ne vjerujem. Naime, već neko vrijeme primjećujem "sponzorirane članke" o tome kako 50% građana očekuje rezanje plaćau javnom sektoru i sl. U to čak i vjerujem,jer su Hrvati oduvijek bili samodestruktivan narod, pa valjda i jesmo danas tu gdje jesmo. Tako će "stoka sitnog zuba", izrevoltirana svekolikim mobingom svojih privatnih poslodavaca, podržati smanjenje prava državnih namještenika, ne razmišljajući da će ta prava uvijek biti ishodište za njihova (manja) prava. Tako će ovaj naš jalni narod opet otpiliti dio grane na kojoj sjedi.

- 08:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2011.

Lopovi kao temelj kršćanstva i domoljublja




Izborna je godina, a to se ponajviše tiče Boga i njegovih slijepih sljedbenika za koje se u primitivnim državama poput naše, izbori svode na "sveti rat" i istjerivanje vraga zvanog "slobodna volja". Naime, iako kampanja službeno nije počela i više je nego jasno da ona već uvelike traje. Čak nije pogrešno tvrditi da se i obračun sa veleizdajničkom tvorevinom ciničnig naziva HDZ zahuktao zbog blizine izbora, no ne vjerujem da se to dešava radi pritiska opozicije, već radi toga što se DORH manje boji odmazde onih koji će, sasvim izvjesno, bar na neko vrijeme postati opozicija (a neki će umjesto Kosorice šefom zvati zatvorske čuvare).
U tom ozračju neminovne promjene razotkrivaju se, kroz poteze očajnika, sve sramotne sprege i najteže izdaje deklariranih vrijednosti i od strane svjetovnih, a tako i crkvenih lidera. Da je vladavina onih koji su u bivšem sustavu bili nezadovoljni partijskom knjižicom, samo iz razloga što im ona nije davala mogućnost privatizacije za 1 kunu, već 20 godina veleizdajnička, to je već i priglupom jasno. Na kraju krajeva, pa tim strateškim ciljevima poput privatizacije, liberalizacije i ostalih kvazi-prosperitetnih preduvjeta, danas imamo 320.000 nezaposlenih (bez onih u prijevremenoj ili lažnoj mirovini) i bezbroj tajnih računa "nepoznatih" domoljuba. Treba li navoditi tajkune poput Čermaka, Rojsa, Zagorca i druge, koji su za vrijeme rata u odorama hrvatske vojske stekli milijune u vrijeme kada je prosječni Hrvat radio za cca 150 DEM, ako nije bio mobiliziran ili protjeran.
Upravo po istom modelu Katolički kler već 2.000 godina sustavno zlorabi kršćanske simbole u korist vlastitog džepa, a na štetu naroda i sramotu ideologa. Nekada sam bio uvjerenja da je kulminacija te veleizdaje bilo vrijeme "Svete Inkvizicije", koja je tamanila "heretike" u ime "Otkupitelja grijeha". Sada već i ne mislim da se tadašnja politika u bitnome razlikuje od današnje, već se samo radi o dozvoljenim i mogućim metodama. Danas smo tako svjedoci pedofilske prijetnje koja dolazi iz reda katoličkog svećenstva, a na koje Crkva u najvećoj mogućoj mjeri reagira negiranjem, a priznaje i sramežljivo se kaje jedino kad bude stjerana pred zid. U svakom slučaju, nikome u Crkvi ne pada na pamet da razmotri dozvolu braka za svećenike, koja bi u svakom slučaju bila prirodno ozračje za čovjeka sa potrebama i na taj način zastranjivanje u pedofiliju svela na prosjek opće populacije (dakle smanjila ga vjerojatno za 90-tak %). To je za Crkvu neprihvatljivo zbog jednog jedinog razloga. Ne radi se ovdje da je čovjek koji ima vlastitu djecu dalji od Boga, već naprotiv bliži, jer i on sam tada postaje tvorac života na Zemlji. Nastavlja Božje djelo. Ono što Crkvu ovdje smeta je to što tada čovjek ne može biti "oženjen" za Crkveno imanje i postoji mogućnost da bi dogme podredio ideji, a imetak životu. To je svakako nedopustivo!
Eto upravo sinergija gore opisane veleizdajničke vlasti temeljene nacionalnim simbolima, te ovakve crkve sakrivene iza "duhovnih" simbola ulaze u očajničku završnu fazu tjeranja "crvenih vragova". Na tom tragu je i izjava, meni jednog od najantipatičnijih popova u Hrvata, Marina Srakića. Upravo taj velenečasni huška narod da odustane od slobodne volje, tj. poručuje jednom djelu Hrvata da su im najveći neprijatelji oni "drugi Hrvati", a sve to licemjerno pakira u izjavu kako se Crkva nećemješati u odluku birača. Najzanimljivije je to da se u isto vrijeme, po hitnom postupku, vrši "povrat" imovine nevjerojatnih razmjera, te se na taj način Crkva ponovno udružila sa svjetovnim pljačkašima u otimačinu Hrvata i njihove stoljećima željene i u krvi stvorene države.
Svaka vam čast dragi kleri i HDZ-ovci, no ako ovaj puta pobjedite na izborima onda zaista stoji da smo mi Hrvati dobri sluge, a loši gospodari. U slučaju da na izborima ipak izgubite, u što i vjerujem, tada imam poruku za ostatak građanstva u svrhu čega ću parafrazirati bivšeg premijera : "Narod koji zaboravlja svoju povijest, ponavlja svoje tragedije".
Ovdje naravno mislim na zadnjih 20 godina hrvatske povijesti.

- 19:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.10.2011.

Nobelova nagrada za prevaru




Nije prošlo dvije-tri godine otkako je američki predsjednik Obama dobio Nobelovu nagradu za mir. Bila je to u najmanju ruku kontroverzna (izraz koji se izlizao do besmisla) odluka koju je u djelo sproveo švedski kralj. Kontroverzna je utoliko što se ovoga puta, po prvi puta, dana a priori za doprinos čovječanstvu koji još nije učinjen. Kontroverzna je i utoliko što je ta nagrada u početku bila zamišljena kao nepolitička nagrada za izuzetni doptinos iz područja fizike, kemije, medicine i književnosti, a ne iz ekonomije i ne za mir. Dakle, samo proširenje na neegzaktne i nemjerljive "doprinose" koji se procjenjuju subjektivno u odnosu na dominantne društvene ideologije, u samoj je suprotnosti sa idejom nagrade. Ipak, unatoč tome djelomično bih mogao još prožvakati Nobela za mir do onog trenutka kada ga je dobio Mihail Gorbačov za rušenje komunizma, sustava u kojem ne možeš baš sve reći (kao ja sada, ali samo zato što nisam opasan), ali u kojem nema gladnih, a svi imaju pravo na besplatno školovanje i zdravstvenu njegu. Za one koji ne vjeruju u u ovu tezu, predlažem neka pogledaju neku statistiku o oboljelima od HIV-a, broju liječnika po stanovniku, broju nepismenih itd.
Dakle, Nobelova nagrada koju je on dobio je u suprotnosti sa temeljnim načelom dodjele koje glasi "iznimni doprinos čovječanstvu".
Što se pak tiče Nobela za ekonomiju, to je pljuska koju društvo daje Alfredu Nobelu, te se ovaj od davne 1969. nije prestao vrtjeti u grobu. Naime, ekonomija je "znanost" koja se bavi pronalaženjem učinkovitih modela eksploatacije svekolikih resursa u korist stvaranja "viška vrijednosti" bez ikakvih kriterija. Sama ta postavka pretpostavlja štetu za čovječanstvo, a i za život uopće, pa se teško može uklopiti u prvobitno zamišljeni kriterij dodjele Nobelove nagrade. Sve više je postajalo jasno da je s vremenom i ta društvena vertikala izmanipulirana kako bi vladajuća i bogata svjetska manjina obmanjivala većinu korištenjem autoriteta zvanog Nobelova nagrada. Tim više što su ove dvije nagrade (ekonomija i mir) dodane protivno prvobitnoj ideji (baš kao što je 7 crkvenih zapovjedi za one glupe vjernike dodano na 10 Božjih).
Na taj način se opet u društvu potvrdila priča da se narod divi svome tiraninu, a to povlači za sobom da obično razapinje svoje spasitelje.
Ipak, najapsurdnije stvar od svega je to što je Obama dobio Nobela za mir. Moram priznati da sam i ja bio glup što sam to u početku podržao, ali samo zato što sam se nadao da je to omča oko njegovog vrata koja će ga sputavati od agresija na druge države različitih ustrojstava. Vjerovao sam da je to etiketa čija vrijednost svakog obvezuje da bude njezin sluga. Želio sam vjerovati da on to zaslužuje, možda zato što je crnac. Nasjeo sam na etiketu njegove boje kože. Jednostavno sam nasjeo.
Danas čitam da taj isti čovjek kaže da je Gadafijeva sudbina poruka svim diktatorima, pa se pitam nije li i Isusova sudbina isto tako poruka svim filantropima, socijalistima, anarhistima?
Zar je smrt od ruke divljaka poruka da se tim divljacima trebamo pokloniti?

I to kaže jedan dobitnik Nobelove nagrade za mir, na koju se BTW serem!

- 20:43 - Komentari (10) - Isprintaj - #