Ateizam

Kršćanstvo - zavjet taštine

Od samih početaka institucijalnog kršćanstva, ono je objavilo rat napretku i uvijek vodilo bespoštednu bitku protiv najkvalitetnijih izdanaka evolucije. To je u oprečnosti sa samim osnivačem Isusom Kristom koji je kao čovjek bio veoma jaka, inteligentna i utjecajna osoba, koja je također bila u sukobu sa tadašnjim "legitimistima". U Katoličkoj crkvi nije rijedak primjer bio i progon vlastitih službenika zbog drugačijeg stava, i to tamo gdje se stav pojedinca razlikovao isključivo od službenog stava crkve, a ne Biblije, iako o nekim stvarima crkva nije niti trebala imati svoj stav. Rat znanosti crkva je objavila u Keplerovo doba, a on traje do današnjih dana. Srećom, danas se više ne gori na lomači, ali negativan utjecaj i dalje postoji.
Može se reći da je crkva stala na stranu slabih, neuspješnih, nesposobnih i na poslijetku neinteligentnih. Kršćanstvo je potenciju i najosnovniji nagon za samoodržanjem vrste (kojem moramo zahvaliti postojanje uopće) nazvalo grijehom. Kršćanstvo je od oprečnosti sa nagona za samoodržanjem stvorilo ideal moralnosti, nametnulo nam je tezu da je svaka promjena i razvitak Bogu mrska. Da stvar bude gora progurala se teza da je svaki čovjek kriv po samom rođenju. Rađamo se sa istočnim grijehom – krivi smo jer smo ljudi. Najsavršenija vrsta na zemlji, ponos i dika evolucije, kriva je što je živa.
Jesmo li zaista spremni svim srcem vjerovati u to. Jesu li napredni zaista grešni, ili su opasni za izrabljivačke sustave poput crkve koji svojataju pravo na definiciju morala?
Jesmo li zaista spremni osuditi bolje od sebe, samo zato da ne moramo priznati da su bolji?
Da li je zaista zavist jača od želje za napretkom?